svastara o psima

Dobrodošli na moj blog

29.09.2009.

briga o psu

VAKCINACIJA (CIJEPLJENJE) Prvi dio vakcinacije provodi se obicno sa navršenih sedam do osam sedmica života šteneta ( 49- 56 dana), iako se zaštita protiv odredenih bolesti može dati i ranije ukoliko se za to ukaže potreba, odnosno ukoliko se opazi da u odgajivacnici postoji neka opasnost. Na tako rana cijepljenja obicno se ne obraca posebna pažnja i ona se provodi zbog rutinske zaštite. Vakcinacija za pse razvija zaštitu od cetiri glavne bolesti; 1. štenecak 2. leptospiroza 3. zarazni hepatitis 4. parvoviroza Danas se prva vakcina daje kao koktel i služi kao osnovna imunizacija na; 1. štenecak 2. zarazni hepatitis (zapalenje jetre) 3. leptospiroza 4. parvoviroza 5. parainfluenca 6. bordotella bronchoseptica 7. koronaviroza 8. bjesnilo Na isti ovaj redosljed provodi se i druga vakcinacija ( tacnije receno druga doza vakcine na iste bolesti), i obicno sa navršenih dvanaest sedmica života, odnosno 30 dana od vakcinacije ( po uputama veterinara). Interval izmedu vakcina je potreban kako bi imunološki sistem šteneta mogao uredno reagovati na prvu dozu. Vakcina ili cjepivo može sadržavati zaštitu samo protiv parvoviroze, obicno se daje složenije tzv. koktel, i sadrži zaštitu od svih navedenih bolesti, a postoji i cjepivo koje pruža zaštitu od svih zaraznih pasjih bolesti. REVAKCINACIJA Nažalost, druge infekcije iako i one rijetko pogadaju psa više od jednom u životu, ne osiguravaju tako jak doživotni imunitet, iako je imunitet djelotvoran sve dok traje. Toj grupi pripadaju bjesnilo i bolest tvrdih mekuša (npr. krpelj) Protiv bjesnila se može cijepiti zasebno ili u sklopu ostalih cjepiva. Psa se na bjesnilo može cijepiti vec sa navršena tri mjeseca starosti, mada se preporucuje to ciniti nakon navršenih pet mjeseci. Postoji i treca grupa infekcija koje se mogu ponovo javiti i na koje je imunitetkoji osigurava cjepljenje relativno kratkotrajan. Zbog opasne naravi bolest, cijepljenje je vrlo korisno. Jedna od takvih bolesti je leptospiroza, koju obicno prenose lisice ili drugi psi. Ne mogu se sve bolesti, kojima su psi izloženi, izbjeci cjepljenjem, ali se zasigurno mogu izbjeci smrtonosne bolesti. UNUTRAŠNJI I VANJSKI NAMETNICI ZAŠTITA OD ŽELUCANO – CRIJEVNIH PARAZITA Organizam psa cesto je podložan napadima i unutrašnjih i vanjskih nametnika. Dva su uobicajena tipa crijevnih nametnika u pasa; TRAKAVICA i GLISTE. TRAKAVICA Trakavicom se pas može zaraziti bez obzira na starost, iako se bolest cešce pojavljuje kod starijih pasa nego kod mjade štenadi. Trakavica ima životni ciklus koji se razvija u dva razlicita domacina, a najcešce su to pas i pasje buhe, iako je u drugih vrsta prenosnik ovca. Trakavice se mogu prepoznati kao « zrna riže « u izmetu, a sam pas vam može poslužiti kao pokazatelj jer prekomjernu pažnju posvecuje svom analnom otvoru. Lijecenje od pasje trakavice je jednostavno; moderni lijekovi protiv trakavice ne zahtjevaju uzdržavanje od jela prije doziranja, i veoma su ucinkoviti uz veoma malo propratnih pojava (povremeno povracanje). Dobro bi bilo psa redovno preventivno lijeciti protiv trakavice svakih šest mjeseci. Medutim prevencija ponovne infekcije zavisi o kontroli kolicine zaraženih buha u vašoim prostorijama gdje pas boravi (kucica, boks, odgajivacnica). GLISTE Gliste su prakticno opšta pojava u štenadi . Mogu se prenositi direktno s psa na psa fekalnom kontaminacijom koju je gotovo nemoguce izbjeci. Veliki dio štenadi zapravo se izlegne vec zaraženo glistama koje se prenose preko majcine maternice. Nametnici koji latentno žive u tkivu ženke aktiviraju se hormonima koji nastanu tokom skotnosti, kruže u njenom krvotoku i prelaze na nerodenu štenad. To se može sprijeciti korištenjem antihelminitika u ranoj fazi skotnosti kako bi se uništili crijevni nametnici u maternici ženke, ali taj tretman kao opšti proces mnogi ne primjenjuju. Pravilan uzgoj podrazumijeva davanje lijeka štenadi u leglu prvi put s navršenih cetrnaest dana starosti i ponavljanje svakih cetrnaest dana sve do dva mjeseca, kada ujedno pocinje i cijepljenje. Nakon što stigne u vašu kucu, štene bi trebalo redovno tretirati, vec prema savjetu vašeg veterinara, a svake tri do cetiri sedmice sve do šestog mjeseca života. U odraslih pasa povecava se stepen imuniteta na uzroke zaraženosti crijevnim nametnicima, pa im nakon šestog mjeseca nisu potrebni tako cesti tretmani. Redovno pregledajte izmet, iako gliste nije uvijek lako opaziti u psecem izmetu. Preporucuje se cistiti psa deset dana prije svakog cijepljenja, a kasnije svakih cetiri do pet mjeseci. CIŠCENJE OD CRIJEVNIH NAMETNIKA Postoje lijekovi koji su istovremeno djelotvorni protiv obicnih trakavica i glista. Ako se pse redovno tretira protiv nametnika, onda rizik gotovo i da ne postoji. Kod pasa se mogu pojaviti i ostale vrste crijevnih nametnika. Lijecenje je lako, ali nije ih uvijek jednostavno otkriti i dignosticirati. Poavjetujte se sa svojim veterinarom, siguran put do dijagnoze i lijecenja. Lijek protiv crijevnih nametnika daje se oralno, i u takvom procesu obicno se koriste Prazinon plus, Pratol i sl. Doziranje ; Prazinon plus Štenad i mali psi 0,5 – 2 kg - 1/4 tablete 2 - 5 kg - 1/2 tablete 5 - 10 kg - 1 tableta Srednje veliki psi 10 - 20 kg - 2 tablete 20 - 30 kg - 3 tablate Veliki psi 30 - 40 kg - 4 tablete VANJSKI NAMETNICI- Buhe, Krpelji, Uši B U H E. . . . Krenite od pretpostavke da vaš pas ima buhe !! One su daleko najcešce vanjski nametnik u pasa. Njihova prisutnostnajcešce može uzrokovati kožne probleme, bilo direktno ili indirektno. Buhe bujaju u toploj kuci s centralnim grijanjem, a ne racunajte više na ljetnu sezonu buha koja slijedi nakon zimske s manje buha. Tretman bi trebalo provoditi tokom cijele godine. Buhe je cesto teško otkriti. Malene su, brzo se krecu, a sposobne su i preskociti velike udaljenosti. Nije ih lako vidjeti na psu (izuzev ako je pas potpuno bijel ), ali nikada ne žive same. Ako vidite jednubuhu, opravdana je pretpostavka da ih ima još puno. Ako ne vidite ni jednu, svejedno ih vjerovatno ima tu negdje. Koristan kucni test je sljedeci: Sastružite detritus dlake na novinski papir, a zatim ga navlažite. Ako se pojave crvene mrlje,to je siguran pokazatelj da pas ima buhe. Detritus može izgledati kao ugljena prašina, ali to su izlucevine buha. Tretman protiv buha je jednostavan. Danas postoje veoma efikasna sredstva za tu namjenu, medutim ponovnu zarazu je jako teško sprijeciti. Dakle buhe se vracaju. Unaprijedeni su netoksicni preparati koji se psu daju mjesecno u obliku tablete. Oni ne ubijaju odrasle buhe, vec djeluju prekidajuci njihov ciklus razmnožavanja. Ili recimo preparati koji se danas cešce koriste, a stavljaju se na kožu psa u dijelu vrata iznad glave gdje pas nemože lizati. Ovakvi preparati su se pokazali vrlo efikasni i u potpunosti na odredeno vrijeme psa rješavaju buha. Za ovakav vid zaštite možete koristiti npr. « FRONTLINE « ampule, ili neki drugi preparat za tu namjenu ( npr. Advantix ), ukoliko je štene starije od osam sedmica, preparat se ne utrljava u kožu psa vec se samo na dijelu iza glave psa u dlaci napravi razdeljak i preparat se istisne u dozi po preporuci veterinara, odnosno uputstvu na pakovanju, jer preparat se dozira prema kolaži psa. Ukoliko je štene mlade od osam sedmica preporucuje se « FRONTLINE « u spreju. Postoji mogucnost zaštite i ogrlicom namjenjenom zaštiti protiv buha , ali postoje slucajevi da ih nekad pas ne podnosi. K R P E LJ I. . . . Krpelji su cesto problem u seoskih pasa. Njihov najcešci domacin su ovce. U SAD, Australiji, Južnoj Africi i tropskim krajevima krpelji prenose na pse odredene bolestikoje brzo za njih postaju fatalne, a pse se redovno pere ili prska protiv nametnikai to se mora ciniti sedmicno. To nije potrebno raditi u Evropi, gdje je bolest koja se prenosi krpeljima neuobicajena kod pasa. Krpelji nemilice sišu krv svojih domacina, nabubrenog krpelja se na psecoj koži ponekad može zamijeniti bradavicom. Pas ce sigurno negdje pokupiti krpelja, ali ponekad ih može biti i nekoliko. Odrasle ženke krpelja polažu skupine jajašca iz kojih se mladi izlegu otprilike istovremeno i tako oblikuju koloniju mladih krpelja pricvršcenih za stabljiku trave cekajuci da naide domacin. Ako pored njih prode pas, nekoliko se krpelja može za njega pricvrstiti. Krpelji se obicno uklanjaju pojedinacno. Ne uklanjajte krpelja pokušavajuci ga išcupati. To je rijetko uspješno , apostoje razlicite tvari koje ce ih ubiti. Kapljice za uši uništavaju nametnike, aza istu namjenu može se koristiti metil-alkohol, ili cak džin. Krpelj nece odmah otpasti, ali ce nestati dvanaest sati nakon nanošenja sredstva. Ubit ce ih i mnogi preparati za uništavanje buha. UŠI. . . . Srecom, uši su nametnici koji u današnje vrijeme rijetko napadaju psa. Uši se mogu prepoznatipo jedva vidljivim skupinama jajašca pricvršcenim za dlaku, najcešce na ušima ili glavi psa. Uši su malene i nepokretne. Cesto su mnogobrojne, no izgleda da psa ne svrbe toliko koliko buhe. Uši se prenose direktnim kontaktom izmedu dvaju pasa. Ne prelaze na ljude ili druge životinje. Mogu se kontrolisati upotrebom isekticidalnih šampona. BOLESTI PASA Svaki pažljiv i odgovoran vlasnik treba da poznaje glavne ozbiljne bolesti psa. Dobro poznavanje bolesti omogucava, sem toga, njihovo sprjecavanje putem vakcinacije, higijene, prilagodene ishrane ili putem lijecenja cim se pojave prvi simptomi. pokušat cu da vam opišem neke od bolesti pasa koje imaju tendenciju cešcih pojava. Kako sam vec u pocetku spomenuo da kako bi smo poznali dali je pas bolestan moramo poznavati simptome kada je pas zdrav, tako moramo prepoznati i kada je i od cega bolestan da bi mu se pomoglo. OPŠTI ZNACI Klonulost, umor - Obican umor koji nastupa poslije dana provedenog u igri, vježbanju ili u prirodi može dovesti do privremene klonulosti. Okrjepljujuci san brzo ce otkloniti takav umor. Medutim ako je umor stalan ili cest, cak i poslije ne tako velikog napora, to je vec znak za uzbunu. Ovakva vrsta umora može biti posljedica hronicnog srcanog oboljenja ( kao što je mitralna insuficijencija kod ostarjelog psa), ili možda anemija, zatim posljedice infekcije izazvane mikrobima , ili parazitarne infekcije kao što je paroplazmoza. Klonulost je obilježena radikalnom promjenom u ponašanju psa : on leži , reaguje malo ili nimalo na uobicajene vizuelne ili zvucne znakove, izgleda kao da stlno spava, ponekad ustane da bi napravio nekoliko koraka u pravcu drugog mjesta gdje ponovo liježe, iscrpljen. LIJECENJE: Ako vam vaš pas djeluje iznemoglo, izmjerite mu temperaturu rektalnim putem ( bolji poznavaoci po dodiru njuške znaju dali pas ima temperaturu, ali ne i kolika je ) koja bi trebalo da iznosi izmedu 38*C i 39*C. Temperatura je dosta cest uzrok klonulosti. Ukoliko to stanje slabosti traje više od 24 h, odvedite psa kod veterinara koji ce izvršiti pregled i dati strucne upute u daljem lijecenju. MRŠAVLJENJE Mršavljenje se ogleda u smanjenju tjelesne težine psa. Cesto se povezuje sa gubitkom apetita i može biti znak brojnih poremecaja. Pazite, ne treba da vas brine to ako vam pas slabi uodredenom periodu, npr. kao kod lovackih pasa za vrijeme sezone lova, ili kao kod polarnih pasa u ljetnom periodu. Ako je gubitak težine progresivan, to treba zaista da zabrine vlasnika jer može doci do kahaksije,stanja krajnje mršavosti izazvanogkopnjenjem mišica i sala. Osim nedostatka apetita, uzroci mršavljenja mogu biti nedovoljna kolicina hrane ili digestivni problemi nedovoljna apsorbcija zbog parazita, infiltracija sluzokože digestivnog trakta uzrokovana upalom ili tumorom, loše varenje usljed insuficijencije pankreasa. Mršavljenje može cak biti i jedan od simptoma bolesti metabolizma (hipertireozis, dijabetes )ili nekog kancerogenog procesa. LIJECENJE : Prilikom mršavljenja potrebno je prije svega da veterinar izvrši kompletan pregled zdravstvenog stanja psa, te iznese mišljenje o stanju i bolesti psa. INFEKTIVNE PARAZITARNE BOLESTI ŠTENECAK je infektivna, virusna i zarazna bolest pasa i nekih drugih mesojeda. To je oboljenje koje se cesto srece kod šteneta, ali napada i odrasle pse. Do zaraze dolazi putem dodira sa oboljelom životinjom. Inkubacija traje od 3 – 7 dana. Bolest ima tri oblika- pulmonarni, intestinalni i nervni, koji se mogu ispoljavati istovremeno. Pas neprestano ima groznicu, oci su mu crvene, a nos curi. Može se zatim pojaviti suh kašalj, koji se može komplikovati bronhitisom. Dijareja i povracanje izazivaju dehidriranost i iznemoglost životinje. Na stomaku se nekad javljaju gnojni mjehurici. Nervni oblik ove vrlo ozbiljne bolesti može nastati odmah ili izbiti u njenom toku : ponovljeni grcevi,stalne kontrakcije mišicnih grupa, otupjelost, koma u završnom stadiju ukazuju na postojanje encefalitisa ili meningoencefalitisa. Štenecak je trenutno sve cešci kod odraslih pasa, gdje uglavnom poprima pulmonalni ili neurološki oblik. LIJECENJE: Lijecenje mora biti blagovremeno digestivnom i intenzivno ; infuzije zbog grceva u traktu,sredstva protiv grceva. Bolest se razvija ili ka potpunom izljecenju ili ka uginucu, izljecenje može biti i uz posljedice ( epilepsija, uporne mioklonije, oštecenje zubne gledi ). Štenecak se može i preduprediti vakcinacijom. Kod odraslog psa, revakcinacija je potrebna svake godine do kraja njegovog života. PARVOVIROZA je virusna bolest izazvana parvovirusom. Ta zarazna bolest izaziva kod mladog psa hemoragicni gastroenteritis. Inkubacija traje tri do cetiri dana, poslije cega štene iznemogne, prestaje da jede,povraca i pati od nezadrživih krvavih dijareja, i biva ozbiljno dehidrirano. Razvoj bolesti je vrlo brz ( od dva do pet dana) i najcešce se završava smrcu ukoliko se životinji ne obezbjedi intenzivno odgovarajuce lijecenje: sredstva protiv povracanja, grceva i antibiotici. LIJECENJE : Postoji vakcina koja se štenetu može dati vec u osmoj sedmici života uz revakcinaciju poslije navršena tri mjesec, a zatim svake godine dok pas živi jer i odrasle životinje takode mogu biti zaražene. LEPTOSPIROZA Ova bolest je izazvana mnoštvom leptospira u krvi i u tkivima. Leptospirotza je vrlo ozbiljna zarazna bolest svojstvena psu, covjeku i mnogim drugim vrstama. Prenosi se izmetom pacova i poljskih miševa. Psi mogu da se zaraze pijuci ustajalu vodu po barama gdje žive zarazne klice. Inkubacija traje pet ili šest dana. Razlikuju se bubrežni oblik – obilježen pojavom oštrih bubrežnih tegoba i brzim razvojem; digestivni oblik – koji se ispoljava kao hemoragicni gastro- enteritis, koji se brzo komplikuje bubrežnim tegobama, miokarditisom, ocnim lezijama i encefalitisom ; hepaticki oblik obilježen je pojavom žuto-narandžastog ikterusa. LIJECENJE : Treba djelovati veoma brzo, dajuci jake doze antibiotika i primjenjujuci infuziju cim se bolest pojavi. Ovom bolešcu život psa je ugrožen ukoliko se ne uspije reakovati sa prvim znacima bolesti. ALERGIJSKI DERMATITIS - UZROKOVAN BUHAMA- Ova bolest nastaje kao posljedica pretjerane osjetljivosti prema sastojcima sline buhe koje unosi u krvprilikom ugriza. U preosjetljivih pasa dovoljan je samo jedan ugriz buhe da dovede do trenutnog svrbeža, crvenila i lokalnog otecenja kože, što je dovoljno da intenzivnim trenjem, i lizanjem dovede do prave upale kože. Alergijski dermatitis nastaje kao posljedica pretjerane aktivnosti nekih krvnih stanica koje inace sudjeluju u normalnoj odbrani organizma. Svaki ugriz buhe je popracen ubrizgavanjem sline koja u sebi sadrži brojne razlicite tvari koje sprjecavaju grušanje krvi što buhi omogucava nesmetano sisanje. Kao posljedica susreta stanica s tzv. alergenima ( tvarima koje poticu aktivnost za alergiju odgovornih stanica ) nastaju znacajne promjene koje dovode do prave upale kože ocitovane nesnosnim svrbežom. Vjerovatno se pitate ; Kako prepoznati problem ??? Promjene poput svrbeža, bezdlacnih mjesta, mjehurica, crvenila, krasti ili ovlažene kože najcešce se uocavaju na slabinskim dijelovima i pocetku repa na kojima nalazimo i promjene koje se popularno nazivaju « hot spots «. To su veca promjenjena bolna vlažna mjesta okruglog oblika koja su nastala kao posljedica lokalnog alergijskog dermatitisa. Ove promjene se mogu proširiti i postranice po tijelu. Ovaj oblik dermatitisa cesto prati i duboka bakterijska upala i seboreja. Veoma cesto znakovi alergijskog dermatitisa prikrivaju druge bolesti pogotovo zato što su i znakovi uzrokovani drugim kožnim bolestima veoma slicni. Medutim, za svaku upalu kože nisu uvijek odgovorne buhe. Veoma cesto nestrucne osobe proglašavaju bilo kakvu upalu kože alergijom na buhe. Iako ne treba zanemariti veliku ucestalost buha to ni najmanje nije nije opravdano. Poznato je da se alergijski dermatitis uzrokovan ugrizom buha lako može zamijeniti s ; - alergijom na neke sastojke krane, tvari koje udiše, alergijom na neke parazite, alergijom na lijekove, gljivicnom infekcijom,prisutnosti parazitskih grinja i kukaca. Alergicnog psa ce bolest pratiti tokom cijelog života. Uglavnom bolest se pogoršava starenjem. LIJECENJE : Temelj svih oblika jeste u stvari sprijecavanje ugriza od strane buha. S obzirom da je poznato da se najveci broj buha nalazi u neposrednoj blizini življenja ( u kuci, stanu ) neophodno ih je važno ukloniti. Za njihovo uništavanje su potrebni posebni preparati. Redovno usisavanje tepiha je takode veoma znacajno za postizanje boljih rezultata. Psa treba zaštititi prije nego dode do zaraze i ozbiljnih problema. KOLITIS - KAD PAS IMA PROLJEV. . . Dijareja ili prosto receno – proljev je cest problem s kojim ce se susresti svaki vlasnik psa. Najcešce je to stanje neugodno, ali traje kratko, samo dan ili dva. Proljev koji traje duže od nekoliko dana ili je posebno jak (ako pas pokazuje i druge znake bolesti kao što je letargija, povracanje ili temperatura) može ukazivati na ozbiljniji problem. Dijareja je svako stanje koje manifestuje povecanom tekucinom u stolici. Proljev može nastajati u debelom ili tankom crijevu, i zavisno od mjesta nastanka, karakteristike stolice su razlicite. Proljev iz tankog crijeva manifestuje velika kolicina vodenaste stolice i može biti pracen drugim znakovima bolesti ( vec opisanim). Suprotno tome proljev iz debelog crijeva proizvodi male kolicine stolice koje su ucestale. U takvom slucaju psi mogu imati i krvi ili sluzi u stolici. Proljev iz debelog crijeva cesto se naziva kolitis, što znaci upala debelog crijeva. Kolitis uzrokuje jedan od velikog broja povreda koje zahvacaju unutrašnju postavu debelog crijeva (koja se naziva sluznica) Sluznica, kao što joj ime govori, ima brojne sluzne žlijezde koje štite debelo crijevo od ozljeda i podmazuju prolaz stolici. Osnovna funkcija debelog crijeva je apsorbiranje vode i zadržavanje stolice. U pasa s kolitisom, voda se ne apsorbirakako treba i otežana je sposobnost debelog crijeva da zadržava stolicu. Velike kolicine sluzi,cak i krvi , cesto izlaze sa stolicom kod pasa koji pate od kolitisa zbog oštecenja na zaštitnoj podstavi sluznice. Upala debelog crijeva može usporiti pokrete debelog crijeva. Naime, debelo crijevo pomice stolicu gore dole, što omogucava maksimalnu apsorpciju tekucina. Kada su ovi pokreti usporeni, sadržaji brzo prolaze kroz debelo crijevo i tako nastaje proljev. Postoje mnogi razliciti uzroci pseceg kolitisa. Dijeta, paraziti,infekcija bakterijom,pa cak i stres su medu najcešcim uzrocima kolitisa u pasa. Kolitis uzrokovan vlaknima ima za posljedicu proljevdebelog crijeva koji se rješava dodatkom vlakana u dijeti. U nekim slucajevima , prevelika osjetljivostili alergijske reakcijena odredene sastojke u dijeti mogu uzrokovati bolest koja se naziva bolest upale debelog crijeva. Gliste, još jedan od cestih uzrocnika, su paraziti koji se nastane u debelom crijevu i uhvate na sluznicu. Ovi crvi umanjuju sposobnost velikog crijeva da apsorbuje vodu i tako uzrokuju proljev. Odredene bakterije takode mogu uzrokovati kolitis. Ovakve se bakterije inace i nalaze u debelom crijevu, ali kada se pojave uslovi za njihovo razmnožavanje i širenje , razvija se kolitis. Vrsta bakterije koja se naziva CLASTRIDIUM PERFRIGENS veoma je cest uzrok kolitisa u pasa. C. Perfrigens uzrokuje upalu debelog crijeva , proizvodeci otrovnu supstancu koja se naziva ENTEROTOKSIN. Ovaj toksin direktno djeluje na sluznicu, uzrokuje bježanje tekucine i soli i rezultira smanjenim pokretima, koji rezultiraju proljevom. Pregled stolice može otkriti eventualne uzrocnike kolitisa ( npr. gliste) C. Perfrigens teže je otkriti jer se ove bakterije obicno nalaze u debelom crijevu. Prema tome teško je otkriti jesu li te bakterije pravi uzrocnici kolitisa. Cesto veterinari propišu antibiotike samo na temelju pretpostavki da su se bakterije razmnožile. Kolitis sam namjerno detaljno opisao iz razloga što se stvarno puno vlasnika susrece s ovim problemom kod svojih pasa. cest problem s kojim LOŠ ZADAH Vaš pas vam se približi u želji da vas poljubi, a njegov zadah vas obori s nog ! Pseci zadah nije jednak ljudskom pa može biti poprilicno neugodan, pogotovo osobama koje nisu navikle na bliske susrete sa psima, ali zadah vašeg psa ne bi smio pretjerano zaudarati. Ako je to ipak slucaj, nešto nije u redu. Loš zadah dosta je cest problem zbog kojeg se žale vlasnici. Najcešci uzrok lošeg zadaha neki je problem Vezan uz usnu šupljinu i zube. Bakterije, slina, i komadici hrane mogu stvarati sloj koji uzrokuje neugodan miris. Ovo se dalje može razviti u gingivitis ili još gore, u periodontalnu bolest koja ce zadah uciniti još neugodnijim. Nešto što je vaš pas pojeo – kao što je, njemu ukusni zalogaj iz kante za otpatke, izmet od drugog psa ili neke druge životinje- takode može uzrokovati loš zadah. Pregledajte pseca usta. Dobar dkaz je prevrnuta kanta za otpatke. Da bi donekle ublažili problem, stavite kantu za ptptke na mjesto gdje pas nece moci doci do nje i pokupite izmet iz dvorišta (naravno ukoliko posjedujete dvorište), a u parku psu ne dozvolite da bude cistac ulice i jede razne otpadke. U rjedem, ali ozbiljnom slucaju, neugodan zadah može biti uzrokovan nekim zdravstvenim stanjem. Ako primjetite promjenu u psecem zadahu, a on nije uzrokovan necim što je vaš ljubimac pojeo, preporucuje se pregled kod veterinara koji ce provjeriti postoji li kakav problem vezan uz usnu šupljinu ili zube. Uklanjanje mogucih problema zajedno s redovnim cetkanjem zuba trebalo bi rezultirati puno ugodnijim zadahom. Pored problema sa zubima, drugi uzroci neugodnog zadaha ukljucuju: • dijabetes melitus • bolest bubrega • bolesti probavnog trakta ukljucujuci rak ili zacepljenja • infekcija podrucja oko usta, kao što su infekcije nabora usana • dišne bolesti, npr. neke sinusne infekcije • druge oralne bolesti kao što je upala tonzila, rak, trauma, i neke autoimune bolesti Neki uzroci neugodnog zadaha mogu izazvati ozbiljne cak i fatalne komplikacije ako se ne lijece na pravi nacin. KAKO PRUŽITI PRVU POMOC PSU ?? Na žalost nikad ne znate da li cete se naci u situaciji kada cete svom psu morati pružiti prvu pomoc. Ako ga udario auto, pli se posjekao na staklo ili popio neju otrovnu hemikaliju- u bilo kojem slucaju potrebno vam je neko znanje o pružanju prve pomoci kako bi se bez panike snašli u takvim situacijama. Kao i kod ljudi prvih 60 minuta nakon ozljede poznato je kao « zlatni period « u kojem brza i adekvatna pomoc može odluciti o preživljavanju. Ako znate pružiti prvu pomoc ljudima vitjet cete da je slicno i sa psima. Najosnovnije je da u takvoj situaciji ostanete mirni, pratite neka osnovna pravila i upotrijebite zdravi razum. Opisat cu vam nekoliko neželjenih situacija, te kako se ponašati u takvim nezgodama. SAOBRACAJNA NESRECA Savjet koji vrijedi za ljude- ne micite osobu dok ne stigne profesionalna pomoc- ne vrijedi za pse koje cete morati pomaknuti ako im želite pomoci. Ako je pas u nesvjesnom stanju, podignite ga ili povucite ( za šiju) na deku ili neku prostirku kako bi ga odmah odnijeli veterinaru. Ukoliko je moguce, zaustavite krvarenje sa zavojem. Ako je pas pri svijesti morat cete ga imobilizirati – stavite ga na povodac kako možda nebi pobjegao iako je ozlijeden ( jer je u šoku). Sljedeci korak je stavljanje brnjice – ako je u šoku mogao bi vas ugristi. Brnjicu, ukoliko je nemate, možete improvizovati od zavoja, kravate,povodca, šala i sl. Omotajte zavoj oko njuške i svežite iza glave, a ispod ušiju psa. Psa kojem su ozlijedene noge možete nositi na nanacin da provucete jednu ruku ispod njegovog prsnog koša, a drugu ispod stražnjih nogu, pridržavajuci trbuh. Tako ce se pas osjecati sigurno, aozlijedeni udovi nece biti sputani. Nemojte zaboraviti da se pas sa ozbiljnom ozljedom još uvijek može kretati. Na vama je da ocijenite dali pas šepa zbog slomljene noge ili kuka ili neceg treceg. Takode postoji mogucnost i unutrašnjih ozljeda. Ukoliko su desni i usnice psa bijeli moguce je da pas ima unutrašnje ozljede. Potrebna je hitna veterinarska pomoc. TROVANJE Ako sumnjate da je vaš pas progutao neki otrov, djelujte brzo !!! Ako ste krivo posumnjali – nece biti velikih šteta, ali ako ste oklijevali moguce su fatalne posljedice. Morate izazvati psu povracanje u roku od 30 minuta. Najjednostavniji nacin je da psu date kašiku soli i nekoliko dcl vode. No ako sumnjate da je pas popio neku kiselinu ne tjerajte ga na povracanje jer ce kiselina još jednom spaliti probavne puteve pri povracanju. Tada psa odvedite ravno veterinaru, po mogucnosti veterinaru poažite otrov na koji sumnjate da je pas popio. DAVLJENJE I GUŠENJE Ukoliko su dišni putevi u potpunosti blokirani – lopticom na primjer, možete je probati viljuškom ili cak rukom izvaditi vani. Psima cesto u nepcu zapnu oštra kost ili komad štapa pa iz tog razloga sline i diraju usta. Takve komadice je u vecini slucajeva lako izvaditi, no nekad je potrebna i pinceta. Prilikom vadenja pripazite da vas pas ne ugrize ! UGRIZI ZMIJA I UBODI Pas zadobija ugrize i ubode uglavnom na njušci i na vratu. Ne pokušavajte uklanjati zmijski otrov iz same rane. Psa odvezite veterinaru. Na mjesto uboda ose stavite sirce (ocat), a na mjesto uboda pcele – sodu bikarbonu. Ako je pas zadobio nekoliko uboda možda je u šokupa mora ostati miran i ne smije se kretati. VRUCICA Vruci dan, a pas zatvoren u autu ! Cak i pri umjerenim temperaturama to može biti kobno. Narocito teško može biti pasminama sa kratkom njuškom. Najbitnije je da psa što brže raskladite. Uronite ga u kadu ili ga vlažite hladnom vodom sve dok mu disanje ne postane lakše i odvedite ga veterinaru. KRVARENJE U slucaju obilnih krvarenja koristite kompresni zavoj. Na njega je poželjno staviti veci komad vate, tkanine ili cak kamencic i dobro stegnuti kako bi se što efikasnije zaustavilo krvarenje. Ali ni u kom slucaju ne ostavljajte takav zavoj duže od 20 minuta. AKUTNI PROLJEV Može biti simptom parvoviroze, narocito ako je stolica krvava. Ako pas izgleda bolesno odmah se uputite veterinaru. Ako se pas ponaša normalno i veselo, a ima proljev jednostavno mu taj dan nemojte davati hranu ( voda mora biti dostupna). Proljev može biti posljedica uzimanja prevelike kolicine mlijeka. OPEKOTINE Psa zamotajte u deku ili kaput kako bizagasili vatru. U slucaju teških opekotina ( uzrokovanih hemikalijom ili strujom) psa odmah odvedite veterinaru. U slucajevima blažih opekotina, mjesto opekotine rashladite vodom ili ledom. Specijalne kreme i gelovi vrlo pogodno uticu na oporavak same kože. Takve manje opekotine ne zahtjevaju zavoje no na neki nacin morat cete sprijeciti psa daliže rane (okovratnikom). RANE Zlatni period za rane je do 6 sati. Nakon tog perioda kolicina prisutnih bakterija sprijecit ce uspješno zacjeljivanje. Ukoliko niste u mogucnosti psa odvesti veterinarumorat cete ranu ocistiti i dezinfikovati sami. Ranu isperite vodom kako bi odstranili prašinu i prljavštinu. Izrežite dlake koje su u blizini rane. Medicinskim alkoholom ocistite ranu.

29.09.2009.

kastriranje psa

Kastracija mužjaka je kirurško odstranjivanje oba testisa pod anestezijom. Skrotum ostaje prazan i pas više ne proizvodi muške hormone što mu onemogućuje oplodnju. Operacija ne traje dugo i pas se vraća kući isti dan. Optimalno vrijeme za kastraciju je nakon 6-og mjeseca starosti kad se oba testisa spuste u u skrotalnu vreću. Monohridni psi (psi sa jednim testisom) i kriptohridni psi mogu rasplođivati i zato je kastracija preporučljiva jer se takve mane nasljeđuju i kao takvi, psi se ne smiju koristiti za rasplod. Kastracijom dobivate više «obiteljskog ljubimca», eliminirate teritorijalno obilježavanje kao što je dizanje noge na svako stablo i objekt, čak i u kući te lutanje i bježanje za kujama koje se tjeraju. Sa zdravstvenog aspekta, kastracija je povoljna jer smanjuje izglede za pojavu tumora testisa (čest kod starijih pasa), tumora prostate te tumora u analnoj regiji. Kastracija pridonosi smirivanju ponekad agresivnih ili preaktivnih pasa. Agresija se može smanjiti ne samo prema ostalim psima u okolini nego i prema ljudima. Suprotno uvriježenom mišljenu, kastrirani psi neće postati debeli. Svaki pas treba kretanje i dobro izbalansiranu prehranu (baš kao i ljudi), a prejedanje i debljina ovise o vlasniku koji je odgovoran za prehranu i težinu psa. Kako pas stari, manje se kreće i potrebno mu je manje hrane. šanse za duži život se povećavaju kastracijom. Ukoliko ga pravilno hranite, vaš pas se neće udebljati i postat će pravi kućni ljubimac. Sjetite se da su svi policijski, vojni psi i psi vodiči slijepih kastrirani, a da su izvrsni radni psi i uravnotežene životinje. Na kraju, tu je tisuće neželjenih pasa koji lutaju. Zato, ako ne razmišljate ozbiljno uzgajati pse, svog psa kastrirajte. astrirati psa radi nekih liječničkih problema je naravno u redu, no kastrirti psa radi vlasnika nije u redu. Vlasnik kada nabavlja psa mora biti svjestan da će taj pas (mužjak) kada odraste imati svoje nagone i da će poluditi kada osjeti kujicu koja se tjera. To je njegova priroda i njegov nagon. Ako vlasnik to želi izbjeći neka nabavi ženku. A osim toga ta "ludost" psa kada se kujica tjera traje svega nekoliko dana, tri do četiri, kada kujica pušta najjači miris koji nagoni psa na parenje. To znam iz iskustva, jer kada se Tara tjera, moji psi su nepodnošljivi svega dva do tri dana, a ostale dane tjeranja "ludi" su samo kraj nje, a kada nisu sa njom su normalni. E pa ta dva-tri dana vlasnik se može valda malo strpiti i malo bolje pripaziti na psa, a ne ga kastrirati pa da vlasnik bude na miru, a pas -šta on zna, ma bolje mu je tako. Hm... Nisam mislila nikoga uvrijediti ovim tekstom, to je samo moje mišljenje. Mi ljudi smo već toliko iskvarili pse da čak psi koji bi trebali biti otporni na mnogo toga, čak oboljevaju od običnih lakih bolesti, ili se pak prehlade kada izađu na kišu na 5 min, što je smiješno, pa ne moramo im onda barem oduzeti i njihov prirodni nagon. To bi bilo kao da nas roditelji u pubetretu kastriraju da budemo miriji a ne ludi tinejđeri kojima svašta pada na pamet.

28.09.2009.

skotnost kuje

PARITI ILI NE PARITI

Postoji hiljadu razloga da ne parite svoga psa.Prvenstveno trebate razmisliti koliko ste sposobni da se upustite u takvo što.Ako se ipak odlucite u to upustiti, znajte da je to veoma zahtjevno iskustvo.Nemojte se nikada odluciti za parenje ocekujuci da cete zaraditi veliki novac.To je gotovo nemoguce (ako se želi raditi kvalitetno i humano)- apetit osmero štenadi (u prosjeku) stare dvanaest sedmica može vas upropastiti-i vaši razlozi za parenje ispast ce posve krivi.

Prva stvar koju morate imati na umu želite li lijepu i cistokrvnu štenad odaberite zdravog i što kvalitetnijeg parnjaka..Iskljucite opcije slucajnog parenja Pas i kuja moraju biti cistokrvni i pripadnici jedne pasmine,jedino ukoliko ne želite experimentisati pa dobiti pse mješance.

ODABIR PARTNERA ZA PARENJE

Psi parnjaci ili pastusi se uvijek biraju medu najboljima.Vlasnik psa parnjaka uzima nadoknadu za izvršeno parenje.Što je pas parnjak bolji i njegove su usluge skuplje samo da znate da i na takav trošak morate racunati.Posebni aranžmani poput « najbolje u leglu «vrlo su cesti i uobicajeni.To znacida vlasnik psa parnjaka ima pravo izabrati bilo kojeg psa za kojeg smatra da je najbolje štene ulegl, bilo u ime place ili kao nadoknadu za popust.Obicno se parnjak odabire po preporuci, uzimajuci u obzir fizicki izgled i rodovnik vaše kuje i dostupnih pasa.Neki uzgajivaci više pažnje obracaju rodovnici,a drugi izgledu.

Dobro upoznajte pasminu pa sami odlucite koliko ponudeni psi parnjaci odgovaraju vašem idealu.

TJERANJE - CIKLUS PARENJA

Mužijaci postaju spolno zreli s oko šest mjeseci starosti.Od tog vremena njihovo seksualno ponašanje nije ciklicno i oni su sposobni za parenje u bilo koje vrijeme i gotovo na svakom mjestu.

Ženka se obicno prvi put tjera s oko devet mjesec, a nakon toga u prilicno pravilnim razmacima svakih šest mjeseci.Nije neobicno,i ni u kom slucaju nenormalno, da prvo tjeranje bude ranije,cak i sa šest mjesec, ili da se odgodi sve dok kuja ne navrši godinu dana.

Isto tako nije neobicno, da vremenski razmak izmedu tjeranja bude duži od šest mjeseci.

Ako je vremenski razmak izmedu dva tjeranja puno kraci od šest mjeseci, a narocito ako su se u tom smislu ustalile nepravilnosti, odredene nenormalnosti su moguce, pa bi se svakako trebalo savjetovati s veterinarom.

Tjeranje kuje traje oko tri sedmice .Njezina ce stidnica malo nabreknuti prije nego što se pojavi prljavo krvavi isjedak. Iscjedak je obicno vrlo krvav na pocetku tjeranja, a oko desetog dana postaje svijetliji.

Iako se ne bi trebalo trebalo reskirati vec od samog pocetka pojavljivanja znakova tjeranja, kuja obicno nece prihvatiti psa sve do sredine perioda tjeranja, u vrijeme kada postaje fertilna (tj.sposobna zaceti.Covjek obicno ne može osjetiti miris kuje koja se tjera,ali taj miris je zapravo vrlo snažan pa ga psi mogu osjetiti sa zavidne udaljenosti.Pravi nagon pocinje se pokazivati otprilike dvanaest dana nakon prvih znakova da se kuja pocinje tjerati

Od tog ce trenutka ona prihvatati mužijaka na parenje,a plodna ce biti pet do sedam dana.

Ukoliko se obavi uspješno parenje i zacece Skotnost traje otprilike šezdeset i tri dana od trenutka sparivanja.Najcešce varira od šezdeset do šezdeset i sedam dana.Izvan tog intervala trebalo bi potražiti veterinarski savjet iako to može znaciti produljenje normalnog odstupanja.

Kuje ne bi. trebalo pariti niti da budu skotne dok fizicki ne sazriju.Idealno doba za prvo leglo jest doba od oko dvije godine.

SKOTNOST ILI TRUDNOCA KUJE

KRATKI VODIC

Skotnost tj. trudnoca kod pasa je period u kojem se štenad razvija unutar maternice. Kod pasa trudnoca traje oko devet (9) sedmica (oko 63 dana), ali štenad na svijet može doce i u periodu od 58 do 68 dana.

DIJAGNOZA SKOTNOSTI

Ne postoje testovi koji bi mogli pokazati i dokazati trudnocu u pasa. Najraniji trenutak kada se može dati dijagnoza trudnoce je negdje izmedu 26 i 35 dana nakon parenja, kada ce veterinar moce otkriti trudnocu palpacijom abdomena tj. prstima pregledavajuci trbuh ženke.Dijagnoza rendgenom moguca je nakon 45 dana od parenja.

FIZICKE PROMJENE

Tokom prvih pet (5) sedmica trudnoce ne javljaju se neki ocitiji simptomi.Nakon pet sedmica može se primjetiti dobitak na težini, narocito kod kuja nešto vecih pasmina pasa. Ukoliko kuja nosi samo 1 ili 2 šteneta, vjerovatno dobitak na težini nece biti ocit tokom trudnoce, vec tek u kratkom periodu prije samog štenjenja. Širenje u abdominalnom dijelu vidljivo je tek u tri (3) zadnje sedmice trudnoce. Mlijecne žlijezde ce se povecati trideset petog (35.) dana trudnoce, ali njihov rast nece biti primjetan do cetrdeset pet dana (45). Mlijeko se u žlijezdama može pojaviti 7 do 9 dana prije štenjenja, ali u vecini slucajeva mlijeko dolazi 1 do 2 dana prije štenjenja.

PROMJENE U PONAŠANJU

Tokom trudnoce može doci do promjena u ponašanju, narocito u nekoliko posljednjih sedmica. Kako se maternica povecava zbog razvoja štenaca, vaša kuja može postati nemirna, može tražiti miran kutak. Ponekad skotne ženke u posljednjim sedmicama trudnoce trgaju papire, prostirke ili svoje krevete u pokušaju stvaranja « gnijezda «. U zadnje dvije (2) sedmice trudnoce kuja može postati nervozna, pa i živcana te bi trebalo izbjegavati kontakt sa malom djecom.

PREHRANA

Dobra prehrana od vitalne je važnosti za razvoj zdrave štenadi, ali i samo zdravlje ženke.Prvih cetiri (4) sedmice trudnoce prehrambene potrebe ženke se mijenjaju, pa joj je potrebno davati davati hranu bogatu proteinima.

U posljednjih pet (5) sedmica trudnoce prehrambene potrebe ženke se gotovo udvostrucuju. Kuji je preporucljivo davati povecanu kolicinu hrane, ali u malim obrocima nekoliko puta dnevno.Svježa voda mora biti uvijek dostupna, jer su njene potrebe za tekucinom takode povecane.U pojedinim slucajevima veterinar može preporuciti i specijalnu dijetuili uzimanje vitaminskih dodataka.

AKTIVNOST

Za skotnu kuju idealna je umjerena aktivnost.Pretjerano prisilno mirovanje, kao ni naporne aktivnosti nisu prporucljive.kratka mirnija igra i kratke šetnje bit ce idealne i sasvim dovoljne za skotnu kuju.Svakako izbjegavati da kuja skace, puno trci, prskace prepreke, a i glatke i klizave podloge kao mjesto za igru.

PRIPREME ZA ŠTENJENJE

Uspješno ste parili vašu ženku, štenci su na putu i pripremate se za dan

« D « . I ako ženke odrade veci dio posla same bit ce im potrebna vaša pomoc. Ukoliko je to prvi put i vama i vašoj ljubimici (kuji) vjerovatno cete sebi postaviti pitanje. Šta mi je potrebno? Kako reagovati u problematicnoj situaciji?

Zadnje dvije sedmice prije dolaska štenaca na svijet su najuzbudljivije.U tom periodu vjerovatno cete moci osjetiti štence kako se micu.Vec tada možete poceti sa pripremama.

ŠTA CE VAM BITI POTREBNO ?

Kao prvo potreban vam je prostor za štenjenje u kojem ce se ženka osjecati mirno.To mjesto ce biti možda potrebno grijati ili cak hladiti (zavisno o samoj temperaturi i godišnjem dobu), ali je veoma bitno da taj prostor nije na propuhu. Ukoliko nemate odgajivacnicu, odnosno namjenski prostor za takve svrhe, vec to sve trebate obaviti u stanu ili nekom prostoru kuce, velika kartonska kutija bit ce idealna za ženku.Kutija bi trebala biti prostrana kako bi omogucila dovoljno prostora i kuji koja leži i njenim štencima.Ostavite gornji dio kutije – « krov « koji ce pružati ženki osjecaj zaštite.Za dan štenjenja bit ce vam potrebne velike kolicine novinskog papira i raznih toplih dekica koje se lako ciste. Na dno kutije prostrite neku toplu deku da štencima ne bude hladno. Preporucljivo je imati termofor ili jastuk na struju kako bi dodatno grijali prostor kutije.Takode nije na odmet manja kartonska kutija ( koja je takode ugrijana) u slucaju da štence morate odvojiti od ženke.

Stari peškiri potrebni su za brisanje štenaca.Pripremite makar rolu kuhinjskog ili toaletnog papira i plasticnu vrecu za odpatke.

ZNAKOVI ŠTENJENJA

Nemir – koji se može javljati bilo kada u zadnje dvije sedmice.

Pripremanje kreveta ili gniježdenje - pojavljuje se nekoliko sati prije štenjenja

Pad temperature tijela – preporucljivo je mjeriti ženki temperaturu dva puta dnevno i to nekoliko dana prije ocekivanog štenjenja. Pad temperature sa uobicajenih 38,5 *C na otprilike 37*C ukazuje da ce se ženka poceti šteniti u sljedecih 24 sata.

Pojava mlijeka u mlijecnim žlijezdama takode znaci da ce se u roku od 12 do 24 sata ženka poceti šteniti.

U tom periodu pažljivo promatrajte ženku. Ženka mora imati cist trbuh kako ne bi umazala štence. Kod pasmina sa nešto dužom dlakom poželjno je ošišati ili skratiti dlaku na stomaku.

PROCES ŠTENJENJA


Faza I

Ovaj period traje od 6 do 24 sata. Ženka je nemirna i pokazuje znakove gniježdenja. Odbijat ce hranu, amožda ce i povracati. Periodicno ce dahtati i vaginalni iscjedak bit ce pojacan. Javljaju se trudovi. U ovom periodu ženki je preporucljivo omoguciti da obavi nuždu.

Faza II

U ovom periodu javljaju se jaci trudovi, a pojavit ce se i zelenkasti iscjedak, nakon kojeg ce poceti izlaziti štene. U idealnim uvjetima štencima ce se prvo pojaviti njuškica, ali nije neuobicajeno i to da štenci izlaze sa stražnjim dijelom tijela. Štenci ce izlaziti u razmacima od oko 30 minuta.

Faza III

Štenjenje može trajati cak 24 sata. Svako štene ima svoju posteljicu (placentu) koja izlazi iz maternice ili odmah nakon izlaska šteneta ili cak satima kasnije.

PRIRODNO MATERINSKO PONAŠANJE

Ženka ce odmah nakon izlaska šteneta rastrgati posteljicu ukoliko nije pukla prirodno.Zubima ce prekinuti pupcanu vrpcu i snažno izlizati cijelo štene. Na taj nacin stimuliše štene na disanje.Štene ce ubrzo tražiti bradavicu i ženka ce ga lagano usmjeriti svojom njuškom.Nakon što su svi štenci izašli ženka ulazi u fazu odmora u kojoj su moguci blagi trudovi. Ovaj period traje još nekih 10 – 30 minuta, ali može biti i kraci a i duži (do 60 minuta).

MOGUCI PROBLEMI

Razmak izmedu dva šteneta koji je duži od 2 sta može upozoriti na problem koji zahtjeva veterinarsku pomoc.ponekad je ženki potrebna pomoc pri izlasku šteneta koje je na pola puta zapelo možda zbog velicine ili krivog položaja. Ukoliko ženka ne rastrga posteljicu i pupcanu vrpcu i ne liže svoje štene vi cete trebati odraditi taj dio.Makazama presjecite vrpcu, izbrišite štene kuhinjskim ili tolet papirom koji ste pripremili i lagano masirajte štene da pocne disati.

BRIGA ZA ŽENKU I LEGLO

Mjesto za štenjenje mora biti cisto i mirno.Ohrabruje psa. Voda za pice mora biti dostupna ženki.

Svako štene izvagajte i zabilježite njegovu težinu, pol i neke karakteristicne oznake po kojima ga možete razlikovati (npr. bijela mrlja ili slicno). Pregledajte štene ne be li uocili neko odstupanje od normale. Mjesto nakojem leže ženka i štenci mora biti cisto i suho. Sve u svemu, briga o ženki i njenim štencima zahtjeva puno vremena a i novaca. Prije samog parenja ženke svakako razmislite gdje i kako cete udomiti štence.

28.09.2009.

psi

Psi su bili prve domaće životinje među sisavcima. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. Sve pasmine potječu od vuka (Canis lupus) unatoč tvrdnjama nekih da potječu i od lisica. Psi su vjerojatno prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti. Pas, Canis familiaris, kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. Njuška mu je vlažna, posjeduje izvrstan njuh i vrlo je društven. Izrazito dobro trči i spretno pliva te može vrlo brzo mijenjati smjer trka. Dok spava, često ga prate sni u kojima trza repom, cvili i potiho laje i reži. Smatra se da je predak psa bila životinja slična vuku - vjerojatno mješanac izmedu vuka i čaglja - koja je živjela prije nekoliko milijuna godina. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s vukovima i čagljevima. Neki smatraju da se svi psi mogu podijeliti u dvije velike skupine - na one koji su slični vukovima i na one koji su slični čagljevima. Bez obzira na isitnu o njihovu podrijetlu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu - prije najmanje 50.000, a vrlo vjerovatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika (staro kameno doba) koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci pitomih pasa pronađeni su u iskopinama europskih naseobina, a datiraju iz kasnog mezolitika (srednje kameno doba). Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji. O razlozima zbog kojih se psa počelo smatrati "čovjekovim najboljim prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi ijednu od njih potvrdili. Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje. Psihologija pasa [uredi] Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj psihologiji je pažljivo promatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude. Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas. Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za životom u sustavu hijerarhije. Već sa 4 do 5 tjedana očigledno je koji dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi izaći iz legla. Kad napusti leglo, štene dobiva novo društvo koje čine svi članovi jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novi teritorij. Jezik pasa [uredi] Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa. Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje katkad nije znak umora već zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju. Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili kao poziv na neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira. Jedan od načina na koji čovjek može pokazati dobre namjere prema psu je da čovjek čučne. Na taj način pas (u skladu s psećim uobičajenom govorom tijela) dobija informaciju o nepostojanju namjere agresije prema njemu. Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s ponuđenom nadlanicom koju pas moše ponjušiti (i na taj način se upoznati s čovjekom). Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom.


svastara o psima
<< 09/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

sat

...

if (ns_marquee.left>(actualwidth*(-1)+8))
ns_marquee.left-=copyspeed

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
5781

Powered by Blogger.ba